Čemu nas teorija kaosa može naučiti?

Do pojave teorije kaosa, znanost je bila strogo deterministička. U kolikoj je to mjeri bilo prisutno, najzornije se može iščitati kroz riječi jednog od vodećih zagovornika determinizma tog vremena, Pierre Simon de Laplacea (1749.-1827.). Postavio je tezu koju nazivamo Laplaceovim determinizmom:

Ako bi u jednom trenutku neki izvanredni genij u potpunosti poznavao položaje i brzine svih čestica u svemiru, i sve sile koje djeluju među njima, tada bi u načelu mogao izračunati i pretkazati sva buduća zbivanja. Tada bi sva zbivanja u svijetu bila strogo deterministička.

Tim je riječima samopouzdano izrazio uvjerenje kako znanost može pokoriti prirodu te da je njena sudba pretkaziva. Neovisno o snazi tog uvjerenja, dobro znamo koliko je čovjek bio daleko od istine. Iako je u to doba bilo otkrića koja su mu išla na ruku, onog što se opire predvidljivosti bilo je sve više, stoga su bili nužni napredniji sustavi koji bi se s nepodudarnostima mogli uhvatiti u koštac.

Krenemo li pak astrologiju razmatrati deterministički, brzo ćemo se uvjeriti u apsurdnost pokušaja. Astrologija ne smije biti deterministička jer tada svrha čovjekova rasta i razvoja postaje upitna. Ako kažem, tada i tada dogodit će se to i to, što ćete vi za to vrijeme činiti? Sjesti i čekati da se rečeno dogodi ili ćete se uz uvjerenje u slobodnu volju aktivno izboriti za to što priželjkujete? Što je bolje, prvo ili drugo?

Nije astrologu dato da mu se svaka prognoza ispuni. I nije svakom klijentu dato da mu prognoza bude ispunjena. Postoje razlozi koji nadilaze mogućnost poimanja, stoga nam ostaje samo da to prihvatimo kao životnu činjenicu. Jednom mi je prijatelj, inače jyotish astrolog rekao: "Ne možeš točno prognozirati ako više sile nisu iza tebe." Za zamislit se, zar ne?

Čemu nas teorija kaosa može naučiti?

Odgovor nam nudi Henry Poincaré (1854.-1912.), otac teorije kaosa:

Kada bismo točno znali sve prirodne zakone i stanje svemira u nekom određenom početnom trenutku, mogli bismo točno predvidjeti stanje svemira u svakom budućem trenutku. Ali čak i tada mogli bismo poznavati početno stanje samo aproksimativno (približno točno). Ako bi nam to ipak omogućilo da i buduće stanje predvidimo sa sličnom aproksimacijom, mogli bismo i tada reći da je pojava predvidljiva. Ali nije uvijek tako. Naime, moglo bi se dogoditi da vrlo male razlike u početnim uvjetima uzrokuju goleme razlike u budućim zbivanjima. To znači da će nezamjetljivo mala pogreška u početnom uvjetu imati golemi utjecaj na buduća zbivanja. Tada postaje nemogućim predviđanje budućih zbivanja.

Za komentare svratite na Facebook!

Oglasi