Razmišljanja o karmi

Kad se nađemo duboko u problemu, sve toliko obojimo emocijama da nam se uskoro počinje priviđati kako iz našeg problema nema izlaza te da će on trajati vječno.

Upravo je to jedna od najvećih zamki u koje upadamo. Ništa ne traje vječno. Sve ima početak i kraj. Rođeni smo kako bi stekli određena iskustva koja nam trebaju omogućiti razvoj. Jasno, ponekad to ne možemo sagledati pa počinjemo činiti greške zbog kojih odemo krivim putem.

Ono što treba shvatiti jest da su greške normalna stvar. Kako bi razvoj uopće bio moguć ako ne bi činili greške? To bi značilo da smo savršeni, a dobro znamo da nismo. No, kod grešaka je važno da one ne traju predugo iz razloga što se pogrešno postupanje kroz duže vremensko razdoblje pretvara u degeneraciju, a s time nema šale.

Dakle, svi dolazimo na svijet sa svojim vrlinama i manama. Može se reći da su upravo vrline i mane ono što je predodređeno, ono što zovemo karmom. No, treba shvatiti da karma nije zapis u kamenu već pogodba koju smo sklopili s univerzumom prije rođenja. To je naš zadatak u ovom životu. Ono što trebamo činiti. Putanja kojom se trebamo razvijati.

Na tom putu imamo na raspolaganju ono na što se možemo osloniti (vrline), ali tu su i iskušenja (mane) koje će nas u tome ometati. Vrline su ono što smo na svom evolutivnom putu već u dovoljnoj mjeri razvili (možemo to zvati i zaslugama), dok su mane ono s čime se ne možemo lako nositi pa to traži dodatno usavršavanje.

Karma se obično određuje na tri razine, odnosno u skladu s naporom koji treba uložiti kako bi razriješili sputavajuće djelovanje. Te razine imaju i svoje nazive. Prva je Adridha karma. Riječ je o tome što možemo promijeniti uz ne prevelik napor. Druga je Dridhadridha karma. Tu se već moramo postojano truditi, ulagati svjesnu volju i energiju kako bi je neutralizirali. I treća je Dridha karma, gdje ne možemo puno učiniti.

Kod Adridhe nam zasluge od ranije pomažu da razriješimo karmu pa se ne moramo dugo i teško mučiti. Naša je svijest dovoljno evoluirala pa ne činimo više tu vrstu grešaka. Kao primjer možemo uzeti, ne znam, potrebu za seksom. Bez obzira koliko nagon bio izrazit, ne upuštamo se u nepregledne seksualne veze iz razloga što smo svjesni kako je sve što možemo ostvariti samo kratkotrajno zadovoljstvo.

Dridhadridha je neugodnija jer svijest još nije dovoljno razvijena pa osoba lako upada u iskušenja, osim ako ne ulaže izrazit napor da se toga oslobodi. S obzirom da je ključ u povećanju svijesti o tome što nas dovodi u nevolju, nužna je stalna praksa. Primjerice, ovisnici o seksu mogu se odlučiti na terapiju kod psihologa. Mogu započeti s odgovarajućom meditacijom, upustiti se u duhovnu praksu ili odabrati vodstvo duhovnog učitelja.

Dridha bi bila ono što nastaje kao rezultat degeneracije, odnosno dugotrajnih grešaka bez dovoljno svijesti, želje i napora da stanje izmijenimo. Dridha je veća što više činimo zla. Ako su zlodjela golema, tada će i iskupljenje biti dugo i teško. Kaže se da samo Bog može razriješiti Dridhu, a da bi se to ostvarilo, nužni su podnošenje patnje, golema posvećenost, odricanje i dobra djela bez traženja ičeg zauzvrat.

Ali da vas ne bacim previše u tmurna raspoloženja ovom temom, završit ću riječima Šri Juktešvara iz knjige Autobiografija jednog jogija:

Poruka koja se ispisuje u trenutku rođenja nije tu da naglasi sudbinu – posljedice prošlih djela, dobrih i zlih – nego da potakne čovjekovu volju da se oslobodi ropstva. Ono što je činio može se poništiti. Nitko drugi nego on sam nije pokrenuo ta događanja, posljedice koje sad osjeća u životu. Može nadvladati svako ograničenje jer ga je svojim djelima i stvorio; raspolaže duhovnim bogatstvom koje ne podliježe utjecaju planeta.

Za komentare svratite na Facebook!

Oglasi